Tuesday, November 26, 2013

Polako nam dolazi...

STME

Stigla nam je ona uobiajna hladnoća za ovaj dio godine, te svoje vrijeme kratimo u toplom domu polako se spremajući za nadolazeće blagdane. Već pomalo razmišljam o kolačima koje ću spremati, božićnom stolu, boru, jaslicama i svim drugim važnim stvarima koje to vrijeme obilježava. Ovaj tjedan je rezerviran za izradu adventskog  vjenčića i nadam se da će ispasti baš onako kako sam si zamislila. A da bi dobila inspiraciju gotovo svake godine izvadim kutije s božićnim ukrasima i onda polako.


Naš bor svake godine krase kuglice i ukrasi stari preko 20 godina a ima ih i starijih. Njih smo dobili od muževe bake i nadam se da će trajati toliko da ih i mi nekome damo u nasljeđe. 
Ovo je samo maleni dio onih najdražih.



Smišljajući uz kavu i kekse sjetila sam se da je vrijeme da napišem Božićne čestitke našim najmilijima. To mi je jedan od najdražih načina čestitanja blagdana jer se onda osjećam nekako blizu svih.








I dok sam ja već pomno sve isplanirala i završila svoju poslije podnevnu kavu vani je vrijeme bivalo sve gore i gore. Bura je nosila sve ispred sebe, te je vani bilo toliko hladno da mi nije padalo na pamet niti nosom proviriti kroz ulazna vrata. Pomislih hvala Bogu da sam se dobro opremila s drvima i da mogu uživati u toplom domu s mojom obitelji. 


Za većinu nas je druženje bilo u dnevnoj sobi, ali naša pasuljica je odlučila odmarati uz peć i tiho pucketanje vatrice. 


Veliki pozdrav Tonka