Monday, March 17, 2014

Anđeli

STME

Moje jutro počinje ovako. , probudim se dosta rano , stavim si kavu, pripremim topli pokrivač ( jutra su još svježa) i jedva čekam kad ću do svoje knjige. To je moja mentalna relaksacija i uživam u tome. Tih sat- dva prepuštena sam udobnosti svog kauča, mirisnoj kavi i štivu koje čitam. 



Ovaj put se radi o knjizi u kojoj su glavna tema anđeli., točnije o tome kako svaki čovjek na svijetu ima svog anđela čuvara. Sjetila sam se vremena kad sam bila jako malena mama znala reći kako anđeli plaču ako kažemo neku ružnu riječ i ako se ne ponašamo lijepo. Nekako kako odrastamo te stvari nam izbljede iz glave, al ova je knjiga definitivno dobar podsjetnik.


I onda kad sam već zadubljena i želi čitati još,još čujem sitne male koračiće po hodniku i tihi još dobro ne razbuđeni glas "Mama". Podignem pogled i vidim svog malenog anđela, rasčupanog  u pidžami i bosih nogu dolazi do mene i stisne mi se u krilu ispod dekice. Grljenje ne traje ni punih 5 minuta, jer ona ubrzo traži da joj se nešto napravi za jesti. Imam veliku sreću u životu što ju nikada ne trebam nuditi, bar što se hrane tiče :). Tad se pale crtići, a mama hita u kuhinju da svom zlatu spremi doručak. 


Tog jutra to su bile američke palaćinke s domaćom mermeladom od narandže .



Kad je sve gotovo zajedno jedemo  palaćinke i uživamo u crtićima. Nije ni čudo što svaku pjesmu iz crtića znam napamet i što ih pjevušim po cijeli dan :). 






Veliki pozdrav od mene i L.