Thursday, March 27, 2014

Baš ono što mi treba...

STME

Ovih dana umor je moja svakodnevica. Kutije, kutije i još kutija. Spremam sve stvari koje želim pokloniti i one koje ostavljam za neko buduće vrijeme. Možda jednog dana budu trebale mislim u sebi, a ako ne budem darovala dragim ljudima. Po cijeli dan tako između hrpe kutija viri moja glava i misli kako bi baš dobro bilo malo sjesti i odmoriti se. Ipak nastavljam sa cijelim procesom pakiranja i ubrzo zaboravljam na slatke trenutke koji su u mojoj glavi. A onda jedno jutro Dragi izvodi malenu u šetnju i s osmijehom mi pri izlazu iz kuće kaže "mislim da je ipak vrijeme da odeš do dnevne sobe i opustiš se na koji trenutak".







I onda me u dnevnoj sobi dočeka iznenađenje. Kao da mi je cijelo vrijeme čitao misli.
Moje omiljeno cvijeće, čaj i čokoladni kolač. 
Brzo sam uzela fotić u ruke i znala da će to biti tema mog novog posta. Morala sam se pohvaliti :). Divno je kad se najmanje nadaš dobiješ ono što ti je u tom trenutku baš potrebno. Brzinski sam napravila par fotki i bacila se  na kolač koji je izgledao predobro. 




Kasnije sam s guštom napravila ostatak posla koji me je čekao i cijeli dan uživala u društvu moje dvije ljubavi.
Sad me još čeka malo manje zahtjevan posao, da spakiram 25 godina svoga života u kofer i čekam slijedeći tjedan da napustimo naš divni grad i u uputimo se na putovanje svog života. 



Veliki pozdrav Tonka.