Friday, July 11, 2014

U hladovini

STME

Počeli su vrući ljetni dani kad mi je cilj pronaći utočište pod krošnjama tražeći bar dašak vjetra za osvježenje. Ne nađem ga baš uvjek jer ponekad puše toplo kao iz fena, pa u kući zamišljam klimu kao neku ugodnu dalmatinsku buricu, ipak ima jedno skrovito mjesto u mom vrtu. 
Nalazi se točno ispod ogromnog stabla ni sama ne znam kojeg, al važno je to da daje osjećaj mira, ugode i odmora.



Tu se ja smjestim slušajući cvrkutanje ptica, šuškanje vjeverica i ispijam svoju popodnevnu kavu. Nekako mi se ovih dana skupilo dosta toga, da jednostavno žudim za malo mira i bez buke. Dosta puta od kad smo se preselili falili su mi razgovori s ljudima koje volim.  Tuga bi me znala uhvatiti jer ih ne mogu nazvati bez obzira što je današnja tehnologija odlična i nismo ograničeni samo na skype. Vremenska razlika od 6h me ipak ograničavala. Al već neko vrijeme svoje poslije podnevne sate kratim knjigom, raznim igrama s malenom po vrtu i učenjem francuskog.








Shvatiš da koliko god imaš vremena  to vrijeme brzo prođe. A onda je zasigurno bolje da ga potrošim u nešto korisno. Francuski je jezik koji se govori u pokrajini Quebec i zasigurno dobar razlog da znam jezik više. U mom hladu ispod stabla još veći gušt za učenje. Još kad se svemu tome pridruže kava i koji keksić učenje sigurno bolje ide :).








Do sljedećeg posta pozdrav.

-Tonka-