Tuesday, July 15, 2014

Pesto od korijanera

STME

Korijander je u moju kuhinju ušao prije nekih godinu dana. Gledajući različite kulinarske emisije vidjela sam da dosta svijetski poznatih kuhara koristi korijander u svojim jelima. Jednog sam dana išla malo istraživati i iznenadila se kako se dosta koristi u alternativnoj medicini. Korijander je bogat eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselinama. Više možete pročitati na internet stranicama, iznenaditi će vas koliko je ova biljka zdrava.
A kako ja volim eksperimentirati pesto od korijandra je i rezultat tomu. Probajte nećete požaliti.




Prvi korak je da odvojite lišće korijandera od peteljki, dobro ga operete i ostavite da se posuši.
Od prilike da biste dobili jednu manju zdjelicu pesta potrebno je jedna šaka neočišćenog  korijandera. Ne znam koliko to dođe u gramima, al slika ispod će vam pokazati približnu mjeru.


Uz korijander potrebno je i minimalno 2 pice bilog luka, 2 jušne žlice svježe ribanog parmezana, sjemenke suncokreta (predhodno tostirane par minuta na tavi), maslinovo ulje ( zavisi koliko gusto želite da bude).


Pesto se u pravilu radi u mužaru al možete upotrijebiti štapni mikser ili multipraktik što god imate doma. Ja sam zaljubljena u svoj mužar pa sam se sat vremena mučila, a s aparatom ide puno puno brže. Namučila se jesam al vrijedilo je.


Prvo zdrobite bili luk i kad dobjete pastu onda pomalo dodajte korijander. Nakon što dodate sve lišeće, dodate malo maslinovog ulja i nastavite miješati. u zelenu pastu od luka i korijandera dodate parmezan i suncokretove sjemenke i onda sljedi pravi trening, ako radite s mužarom. gnječite sve dok ne dobijete smjesu sastojaka.


Volim raditi s mužarom jer sama sebi prilagodim koliko će samljeveni biti sastojci. 



Pesto može biti dodatak uz pečeno meso, jako je ukusan kad se prelije preko tjestenine, al moj omiljeni način je namazati ga na kruh.



I to sam odmah napravila jer nisam mogla odoljeti mirisu.




Uživajte!!

-Tonka-  









Friday, July 11, 2014

U hladovini

STME

Počeli su vrući ljetni dani kad mi je cilj pronaći utočište pod krošnjama tražeći bar dašak vjetra za osvježenje. Ne nađem ga baš uvjek jer ponekad puše toplo kao iz fena, pa u kući zamišljam klimu kao neku ugodnu dalmatinsku buricu, ipak ima jedno skrovito mjesto u mom vrtu. 
Nalazi se točno ispod ogromnog stabla ni sama ne znam kojeg, al važno je to da daje osjećaj mira, ugode i odmora.



Tu se ja smjestim slušajući cvrkutanje ptica, šuškanje vjeverica i ispijam svoju popodnevnu kavu. Nekako mi se ovih dana skupilo dosta toga, da jednostavno žudim za malo mira i bez buke. Dosta puta od kad smo se preselili falili su mi razgovori s ljudima koje volim.  Tuga bi me znala uhvatiti jer ih ne mogu nazvati bez obzira što je današnja tehnologija odlična i nismo ograničeni samo na skype. Vremenska razlika od 6h me ipak ograničavala. Al već neko vrijeme svoje poslije podnevne sate kratim knjigom, raznim igrama s malenom po vrtu i učenjem francuskog.








Shvatiš da koliko god imaš vremena  to vrijeme brzo prođe. A onda je zasigurno bolje da ga potrošim u nešto korisno. Francuski je jezik koji se govori u pokrajini Quebec i zasigurno dobar razlog da znam jezik više. U mom hladu ispod stabla još veći gušt za učenje. Još kad se svemu tome pridruže kava i koji keksić učenje sigurno bolje ide :).








Do sljedećeg posta pozdrav.

-Tonka-  




Tuesday, July 8, 2014

Menta

STME

Nisam ni mislila da je već toliko vremena prošlo. Tek kad vidim svoj zadnji post shvaćam da me na blogu nije bilo oko tri mjeseca. Falilo mi je pisanje, al sam bila usmjerena na toliko drugih stvari da sam jednostavno bila primorana na malo pauze. Novi grad, novi ljudi, novi sadržaji, a još pola toga nije viđeno.
Al sad sam opet tu :), ovo je za moju M. koja željno isčekuje moj post.



Obožavam mentu, još kao dijete sam voljela kad bi mama zimi napravila čaj od kojeg bi cijela kuća mirisala. Malo kad smo imali kupovne čajeve u kući, zato što je mama uživala sušeći različite ljekovite biljke za čaj. A između svih menta je meni bila na prvom mjestu. I baš dođem u drugu zemlju i u vrtu mi izraste cijela jedna gredica divne mente. Hvala bivšem stanaru, očito da imamo nešto zajedničko.


Čokolada i menta se baš slažu, tako sam ja napravila odličnu kombinaciju svoje čokoladne torte s mentom.





Ukusno je kako i izgleda, upravo jedem jedan komad i pišem :).

-Čokoladna torta s mentom-

Biskvit: 6 jaja
   4 žlice šećera
1 vanilija šećer
4 žl. brašna
4 žl. kakaa
2 dcl mlijeka za natopiti biskvit

Krema: 500 ml vrhnja za kuhanje
300 g čokolade za kuhanje
vezica mente (4-5 grančica)

 Priprema: Biskvit napraviti na uobičajan način, znači pomješati jedan po jedan sastojak, preliti u kalup za tortu i peći na 180 30min, probosti čačkalicom da budete sigurno da je pečen. Ispečeni biskvit preliti sa 2dcl mlijeka i vratiti u  isključenu rernu kojoj ostavimo poluotvorena vrata. 
Vrhnje za kuhanje staviti u lonac da se zagrije, al da ne prokuha. Dodati mentu i miješati svako nekoliko unutar 20 min. procijediti u drugi lonac i polako dodavati čokoladu. Kad se čokolada otopi u vrhnju krema je gotova. Ostaviti da se ohladi al ne potpuno, te preliti preko biskvita. 
U hladnjak staviti tek nakon što bude sobne temperature, i najbolje držati preko večeri.








Odlična torta za ove vruće ljetne dane, i za velike čokoljupce ;).

-Tonka-  


Tuesday, April 8, 2014

Kuća broj 2304

STME


Putovanje u Kanadu.
Let Zagreb-Paris 08:30h
Paris- Montreal 13:30
Vremenska razlika 6h-

Negdje na pola puta.


                               Naš novi dom :)




Središte svih događaja i okupljanja.



Kuhinja po mom guštu.


Stražnje dvorište, još uvijek pod snijegom al ne još dugo. Već nas vidim kako uživamo u sunčanim danima i igrama.


Prvo jutro doručak za mene od mog dragog. Bomba vitamina., nikako se naviknuti da je ovdje još uvijek zima s obzirom na našu Dalmaciju.


Kava s porukom.



U sljedećem postu još mnogo lijepih detalja. 

Love you all.

 Tonka  







Tuesday, April 1, 2014

Uranjeni rođendanski poklon

STME



Dva dana prije mog rođendana stiže moja draga M. s malom kutijicom. Iznenađenje bez pretvaranja jer u cijeloj ovoj zbrci više niti ne znam koji je dan. Nema kraja mom iznenađenju kad sam otvorila, bilo je to nešto što želim već dosta dugo.







Predivne naušnice od paške čipke. Oduševljeno gledam u svoju M. koja me uvijek iznenadi i bez prigode. Sad će moja draga biti četo blizu mene, i uvijek će me ovaj predivni dodatak podsjećati na nju. Već razmišljam o kombinacijama i radujem se što sa sobom u Kanadu nosim autohtoni hrvatski suvenir. 


Paška čipka zaštićena je kao UNESCO-vo nematerijalno dobro. Dok je kolekcija (sa preko 127 eksponata) koju paške sestre benediktinke čuvaju i skupljaju više od 150 godina Ministarsvo kulture RH proglasilo kulturnim dobrom Hrvatske.



Još jedan put hvala mojoj M.   koja će mi jako faliti, al se nadam da će me ubrzo posjetiti :).


Pozdrav do sljedećeg posta.
-Tonka-  






Thursday, March 27, 2014

Baš ono što mi treba...

STME

Ovih dana umor je moja svakodnevica. Kutije, kutije i još kutija. Spremam sve stvari koje želim pokloniti i one koje ostavljam za neko buduće vrijeme. Možda jednog dana budu trebale mislim u sebi, a ako ne budem darovala dragim ljudima. Po cijeli dan tako između hrpe kutija viri moja glava i misli kako bi baš dobro bilo malo sjesti i odmoriti se. Ipak nastavljam sa cijelim procesom pakiranja i ubrzo zaboravljam na slatke trenutke koji su u mojoj glavi. A onda jedno jutro Dragi izvodi malenu u šetnju i s osmijehom mi pri izlazu iz kuće kaže "mislim da je ipak vrijeme da odeš do dnevne sobe i opustiš se na koji trenutak".







I onda me u dnevnoj sobi dočeka iznenađenje. Kao da mi je cijelo vrijeme čitao misli.
Moje omiljeno cvijeće, čaj i čokoladni kolač. 
Brzo sam uzela fotić u ruke i znala da će to biti tema mog novog posta. Morala sam se pohvaliti :). Divno je kad se najmanje nadaš dobiješ ono što ti je u tom trenutku baš potrebno. Brzinski sam napravila par fotki i bacila se  na kolač koji je izgledao predobro. 




Kasnije sam s guštom napravila ostatak posla koji me je čekao i cijeli dan uživala u društvu moje dvije ljubavi.
Sad me još čeka malo manje zahtjevan posao, da spakiram 25 godina svoga života u kofer i čekam slijedeći tjedan da napustimo naš divni grad i u uputimo se na putovanje svog života. 



Veliki pozdrav Tonka.